Široke zdjele za posluživanje razlikuju se više po obliku, materijalu i završnoj obradi nego po samoj veličini. U praksi ih biram prema tipu jela, učestalosti korištenja i načinu pranja. Usporedba unaprijed štedi vrijeme i smanjuje broj komada koji stoje neiskorišteni.
Setovi širokih zdjela najkorisniji su kad želite ujednačen stol i lakše slaganje u ormariću. Prednost setova je konzistentan volumen i rub, pa porcioniranje i posluživanje izgledaju uredno. Nedostatak je manja fleksibilnost ako trebate samo jednu veliku zdjelu za salatu ili tjesteninu.
Ovalne široke zdjele uspoređujem s okruglim tako da gledam koliko mjesta zauzimaju na stolu i koliko se lako prenose. Ovalne bolje prate izdužena jela, poput pečenog povrća ili fileta, i često ostavljaju više prostora za ostali pribor. Okrugle su praktičnije za miješanje i ravnomjernu raspodjelu umaka.
Okrugle široke zdjele obično su najuniverzalnije jer podnose i posluživanje i kratko miješanje. Za obiteljski stol preferiram model s nešto širim postoljem jer je stabilniji pri točenju. Ako je rub preširok, korisni volumen se smanjuje, pa to provjeravam prije nabave.
Kameninske zdjele rustikalnog stila biram kad želim topliji dojam i veću toleranciju na svakodnevnu upotrebu. One su teže, pa su odlične za stabilno posluživanje, ali manje praktične za česta prenošenja punih zdjela. Kako bih izbjegao krhotine na rubu, tražim glazuru koja ravnomjerno prekriva i vanjsku stranu.
Keramičke široke zdjele su širi pojam i najviše variraju po kvaliteti glazure i debljini stijenke. U usporedbi s kameninom često su lakše, ali ponekad osjetljivije na nagle promjene temperature. Za operativnu upotrebu mi je važno da su rubovi glatki i da je dno dobro obrađeno kako ne bi grebalo površine.
Porculanske zdjele za posluživanje najbolje prolaze kad je cilj čist, profinjen izgled i precizna forma. Prednost je što su tanke, a opet čvrste u kvalitetnijim izvedbama, pa izgledaju elegantno i nisu glomazne. Mana može biti vidljivost ogrebotina od pribora na sjajnijim površinama, što provjeravam izborom završne obrade.
Emajlirane široke zdjele koristim kad želim lagan komad koji se lako održava i dobro podnosi aktivno posluživanje. U usporedbi s keramikom, emajl se brže čisti, ali je osjetljiv na udarce koji mogu oštetiti premaz. Zato ih preporučujem za salate i hladna jela, te za situacije gdje je bitna brza izmjena posuđa.
Široke zdjele s uzorkom pomažu kad želite naglasak na stolu, ali traže više discipline pri kombiniranju s tanjurima i tekstilom. U praksi uzorak koristim da prikrije tragove korištenja i da jelo vizualno “drži” na okupu. Kako bih izbjegao prenatrpan dojam, uzimam uzorak samo na jednoj ili dvije zdjele, a ostatak ostavljam neutralan.